Nina: Moje prvo iskustvo na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju

Dragi ljubitelji sporta, želim s vama podijeliti moje prvo, a možda i jedino, iskustvo na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju.
Utrka se održavala u lijepom gradiću Badia Prataglia, smještenom na 837 mt.n.m. u predivnoj Toscani. Trail Sacred Forests, 2017 Trail World Championships je ime utrke, dužina je bila 50 km uz 2’900 D+/-, te start 10. lipnja 2017 u 8:00 sati.

Dan prije utrke bila je organizirana ceremonija otvaranja prvenstva uz muziku, govor i klopu na kraju. Sve se to odvijalo na trgu predivnog dvorca Castello di Poppi. Koliko emocija me taj dan preplavilo, gledajući sebe u takvoj veličanstvenoj situaciji nisam mogla vjerovati da je sve to moguće, da sam ja tamo među svim tim svjetskim prvacima.
Startalo je 270 natjecatelja iz 36 država, a među njima je nas Hrvata bilo 12. Imali smo neprocjenjivu i super podršku naših dragih ljudi koji su nas čekali na 25 km (Elena i Alen) i na zadnjoj velikoj okrijepi na 41 km (Jana i Dragan). Želim ovdje naglasiti super organizaciju Alena i Dragana cijele ove priče.

Staza je bila dosta teška i zahtjevna, odnosno imala je velikih uspona, te velikih spustova. Svu tu terensku zahtjevnost olakšali su divni volonteri koji su nas bodrili osmijehom, oni su mi stvarno omogućili da zadržim vedrinu u glavi i nastavim veselo do svake iduće okrijepe. Između svake okrijepe bilo je još nekoliko volontera s bidonima vode u slučaju nam »prifali« tekućine. Organizacija stvarno vrhunska, staza označena na najbolji mogući način, na dionicama gdje je bilo malo opasnije proći, na primjer na strminama sa sajlama, bili su pozicionirani nešto pripadnici sigurnosti (nešto kao naš HGSS) i oni su za svakog veselo navijali. Uživala sam na ovoj utrci kao kada sam tek počela trčati trail utrke, uzbuđenje je bilo na maximumu, a moje oči su vidjele toliko divne prizore da ću se ih za uvijek sjećati.
Osobitost utrke je šuma, među najstarijima u Europi. Nezaobilazna šuma Sasso Fratino nominirana je od strane UNESCO kao svjetska baština. Pored obilježja okoliša, mogu se naći kulturna naselja od nacionalnog značaja, poput svetišta Verna, mjesto za koje se vjeruje da je tamo Sveti Franjo Asiški dobio stigme. Još jedna jedinstvena značajka ovog područja je izvanredan pothvat hidrauličkog inženjeringa, Ridracolijeva brana, koja stvara umjetni rezervoar koji opskrbljuje pitkom vodom 55 općina Emilie-Romagne.

Znači trčati u takvoj predivnoj i moćnoj prirodi mi je, kako bi se reklo, dalo krila i doslovce zaljepilo osmijeh sve do cilja. Uživala sam cijelu utrku jer nisam ganjala nikoga, pa ni sebe. Ovaj put sam stvarno guštala na maximum i upijala svu lijepu energiju koju ova Sveta šuma mi je mogla pokloniti. Kada sam došla do 41 km, gdje su nas čekali Jana i Dragan shvatila sam da je to to, jer fali još samo 3 km uspona i onda 6 km spusta. Neopisivo veselje, noge su same trčale po spustu, smijala sam se jako, vriskala, plakala, sve emocije su bile prisutne jer ovakvu utrku nikad do sada nisam doživjela i nikada do sada nisam pomislila da ću je ikada doživjeti… a ja eto trčim do cilja. ☺

Kada sam prvi put čula glas spikera u cilju, noge su krenule još brže trčati. Čujem glas spikera sve bliže i bliže i samo odjednom vidim Marina, koji me dočekao iznad ulaska u cilj nakon šta je završio utrku, i vrisak od veselja, suze na oči, govorim Marinu kako ne mogu vjerovati, zajedno trčimo do cilja i komentiramo kako nam je bilo lijepo i nezaboravno, emocije su tako jake da zajedno urlamo od radosti, smijemo se na sav glas. Završava šuma i počinju kućice, ljudi nas bodre, približavamo se cilju i urlamo na sav glas i evo ga: moj prvi crveni tepih i nezaboravan ulazak u cilj. Ivan, Jana, Marin, cure i dečki iz naše raprezentacije, svi su me dočekali i tako sam bila sretna da je to iskustvo nešto što ću za uvijek imati u sjećanjima. 7 sati i 44 minute – finito. ☺
Slijedio je pasta party i vatromet, sutradan kupanje u bazenu našeg hotela i polazak kući. Nešto predivno. Hvala svima! ☺

Nina Blečić