Višnja Ćoso Zugan: Beogradski maraton i Rijeka trail – dileme jednog trkača

Siječanjskog jutra, tijekom 15-satnog putovanja autobusom, prebirući teme, nakon što smo ispjevali sve pjesme 80-tih i 90-tih, prijatelj ispali, hajmo trčati maraton u Beogradu. Hajde! I tako su krenule pripreme vesele družine za 22. travnja za maraton u Beogradu.

Ozbiljno sam shvatila pripreme, jer sam znala da to mogu, ako sam uspjela prvi put, sada će biti lakše, imam više vremena i zdrava sam. Željezo je u redu, koljena super! Prva dužina, odmah 22 kilometra. Opa, sve je u redu! I tako nekako su tekle pripreme, slušala sam što kaže Run keeper. Naravno, uz puno improvizacije, nikako sklopiti 4 treninga u tjednu, pa se pomiriš s tim. Super je što mi je zima brzo prošla, nije bilo puno kiše, samo par kišnih treninga, poput 16x400m, ujutro prije popodnevne smjene. Navikneš se, ne postojiš baš socijalno, ali srećom, svi su prijatelji redom također poludjeli, trče, viđamo se na Kitama, Noćnim Rikama, a kave se dogovaraju po principu, ok idem sada trčati 25 km na Kastav, neće me biti 2 i pol sata pa hajde vidimo se za 3 sata dok se presvučem. Srećom, konobari na Kastvu se ne ljute ako u kafić naručiš pizzu.

U Beogradu se napokon skupila vesela družina iz autobusa s početka priče. Par polumaratonaca, i nas troje, Aljoša, Borko i ja maratonci. Emocije prije utrke su čudne. Tromjesečne pripreme su ostavile traga, svi imamo osjećaj da je maraton iza nas, nakon toliko pretrčanih kilometara. Dva dana na velikoj hladnoći i kiši razgledavamo grad, te mi kroz glavu prolazi, ma tko bi me natjerao da trčim sada po ovom vremenu.

U subotu na startu je sve bolje izgledalo, pojavilo se i sunce. Nije me prala trema, nego mučilo me da li trčati u dugim hlačama, kratkim, koliko će vjetra biti, koja majica? Natjecatelji opušteni, nema boxeva, svi startaju iz jednoga boxa, ako želiš možeš stati i u prvi red. Deset minuta prije starta, a ljudi tek prilaze startnoj zoni, polaganim i opuštenim koracima. U takvoj atmosferi nismo ni mi napeti, ali zezamo Aljošu i tražimo znakove nervoze prije prvog maratona. I pucanj, krene 8000 ljudi, nizbrdo! Trudim se ne trčati prebrzo, noge su još lagane, ipak me čekaju 42 km. Nije loše trčati sa satom i malo se kontrolirati, pogotovo jer sam prvi maraton istrčala na osjećaj, bez sata i ikakvih informacija o tempu. Prolaz polumaratona je prošao odlično, svjesno prebrzo, ali nema veze bolje da uživam dok mogu, a poslije što bude! Pa nisam ja neki elite trkač, ja sam obični rekreativac, došla sam s prijateljima na izlet!

Najpametniji savjet koji mogu dati za trčanje maratona, otrči polumaraton potpuno svjež, i idući korak neka bude kao da si tek krenuo trčati. Bilo je veselo mahati polumaratoncima koji su se na 18. km uputili prema cilju, dok se moj put nastavljao. Kasnije je tempo pao, na 30. km mi prolazi kroz glavu, hajde još malo, sat vremena, finiš sada! Al’ za sekundu se nasmijem sama sebi, dobar je i ovaj tempo, dapače uopće nije loše, što ću sada forsirati, da bih išla ukupno 3 min brže. Navijača je bilo na većem dijelu staze, oduševljeni kada prođe žena, fora je kada znaš da baš tebi plješću, i to toliko srčano kao da oni sami trče. Djeca su bila odlična, žao ti bude ako nekome ne uspiješ dati 5!

Staza beogradskog maratona je RAVNA. Osim prva dva km, luda nizbrdica, ekipa se zaletjela, pa i ja s njima. A zadnja dva km, velika uzbrdica! Odlično, ma što ti znači trčanje preko Brankovog mosta nakon 40 kilometara asfalta! Zapravo bilo je odlično, poslije sam provjerila i na satu, a sve zbog neke lude ekipe koja je bodrila sve trkače šest sati. Konfete, muzika, a ti prolaziš ispod mosta njihovih ruku, kao na kaubojskim zabavama. Ludilo! I na kraju taj veseli 41 km, uspon dug 200m, visok 50m, strm onako po riječki. Dobro je, još 200m i kraj!

Nakon maratona slijede nove brige. Da li ići na već uplaćen Wings for life ili na prvi Rijeka trail. Dva tjedna nakon upravo opisane utrke. Odluka je pala za Rijeka trail, dosta je asfalta, a i na Wingsu sam bila već tri puta. Rijeka trail me jako veselio zbog prilike da iskoristim ovo čudesno stanje koje se zove BITI U FORMI, a ne ići na utrke s 10 treninga. A pri tome ću trčati u svome gradu, ako baš želim mogu i pješice do starta. I još ću trčati po lijepim, zelenim, mekanim šumskim putevima. Rijeka trail je ispunio sva očekivanja. Staza je bila zanimljiva, dobro označena, polupoznata, i nikad ju nisam istrčala u komadu. A sada to mogu, jupi, tko bi rekao da mi dužina od 37 km plus brdo neće predstavljati barijeru u glavi, nego jupi, imaju i dulju dionicu, idem na tu! Trsatska gradina kao start i cilj je pun pogodak! Prekrasno! Najbolje je kada je cilj i start na istom mjestu, pogotovo na tako lijepom. Imali smo sreće i s vremenom, uvjeti su bili odlični za trčanje. Okrepe su bile bogate, volonteri veseli, ljubazni, većinom poznate drage face. Sve je bilo super! I fotografi! Posvuda ih je bilo!

 

Izvještaj s “Noćne Rike – Kastav”

Kratki izvještaj s održane prve “Noćne Rike” ove jeseni. Brojke kažu da se na startu prijavilo 57 natjecatelja i 2 četveronožna pratitelja. Za njih se pobrinulo 9 volontera. Svi su uspješno završili utrku nakon čega je popijeno 20-ak litara čaja i koja litra tajnog sastojka (sastojak poznat redakciji). Vrijeme je bilo idealno za trčanje, svježa večer, bez najavljenih padalina. Posebno bi pohvalili najmlađeg trkača, 12-godišnjeg Vitu Mandekića, koji je ostvario zavidno prolazno vrijeme. Bravo Vito!

Skupilo se i nešto kunica za humanitarku i hvala vam na tome.

Sudeći po reakcijama na društvenim mrežama druženje je bilo jako uspješno, te se veselimo sljedećem druženju za dva tjedna. Više o tome uskoro.

PROLAZNA VREMENA

  ime prezime startni broj vrijeme
1 David Marot 20 28:34
2 Pavle Kruljac 93 31:11
3 Igor Horvat 56 32:25
4 Andrej Vadlja 83 32:41
5 Daniel Pribanić 50 32:47
6 Damjan Mikec 55 33:14
7 Marko Marčelja 43 33:26
8 Frenki Perčić 49 34:00
9 Tomislav Babić 8 34:25
10 Vito Mandekić 18 35:43
11 Dejan Ban 7 35:46
12 Vedran Dakić 52 36:06
13 Zoran Kurdija 29 36:18
14 Ivan Sulovsky 28 36:31
15 Rajmond Vranić 95 36:36
16 Florian Ban 40 36:43
17 Dino Linić 32 37:33
18 Alex Đaković 44 38:00
19 Igor Bajtl 6 38:43
20 Dinko Ćetković 80 39:00
21 Nika Begić 26 39:02
22 Damir Dubrović 94 39:45
23 Nina Blečić 47 39:59
24 Kristijan Kinkela 54 40:00
25 Ivana Gršković 51 40:46
26 Antun Andrijašević 81 40:48
27 Dane ivančić 59 41:25
28 Ira Blažina 11 41:45
29 Darko Mršnik 9 42:13
30 Moreno Vrancich 85 43:08
31 Saša Cvitan 88 43:10
32 Katarina Tonković 86 44:12
33 Rudolf Briški 21 44:22
34 Kristijan Racan 12 44:50
35 Petra Pinturić 90 44:57
36 Klara Viškanić 92 44:58
37 Amanda Tomac 17 45:19
38 Ivan Čotra 15 45:45
39 Bruno Šimić 89 47:11
40 Marko Brusać 84 47:12
41 Vedran Mohorovičić 41 47:13
42 Majda Botić 1 47:41
43 Edis Botić 2 47:42
44 Jadranko Matković 91 47:56
45 Vendi Kinkela 53 48:03
46 Ivica Salamon 57 48:04
47 Ana Braškić 87 51:07
48 Pavao Kombol 46 51:27
49 Jasmina Jelovica 22 52:26
50 Oskar Mažgon 14 52:31
51 Suzi Hlača 5 52:35
52 Emilia Bačić 58 53:36
53 Goran Brnčić 52 54:38
54 Maria Vlacich 45 54:57
55 Nada Tepšić 4 55:43
56 Erika Gržić 48 55:45
57 Martina Vranić 27 1:11:10